Futrola od spoljnih uticaja

...




04.06.2013.

...

29.01.2013.

Moj grad




Grad je plakao,
Vidjevši ljude kako stalno besramno škilje,
Dok drugi prebiru svoju bijedu,
Grad se tresao,
Ljudska kopita ne mare,
Kleca zažareno pravda,
Ali kud hrli?
Grad je zaudarao,
Glanc frustrirajućig lutaka izloga,
Podsmijeh zaćutalih monstruma,
Ljigavluk ljudskih hijena,
Pjesme opustošjelih pjesnika,
Duše na izmet...
Grad je blejao,
U kolone zapušene mase,
Gdje rob robom robuje,
Kud meci sviraju frule,
Bijes podivljalih cugera,
Plamtaj praznih svjetala,
Grad je vrištao,
Prezirom hvale u ovom gradu,
Djeca odrasli postaju,
Ljubav i strasti nestaju
MOJ GRAD...
Vječito se maglom kupa.

Grad je  prazninom harao,
Više se nije stidio,
Bespredmetno je tulio,
Kožu  vlažnih ulica ,lica zgulio,


Zaboravio...
Zaborav zbog kojeg je plakao.

08.01.2013.

Zajedno

Tvoj mozak se vrzma...
Ne plaše se tvoje sijenke,
Mojeg kosmosa
Imam tvoje bezličje,
Imaš moje bezumlje,
Zajedno smo kaos!

23.04.2012.

Fantastična Moja Ljubavna Pjesma


Želim ljubavnika, pjesnika, čovjeka pogleda mirnog, mirnog osvrta,
Osjećaja željnog i previše jakog da ga ne može istopiti kad god poželi, a i kad ne želi.
Želim sjaj beznađa koji mirno tetura u podzemlju,
Želim nutrinu površine gdje mozak snabdijeva osjećajima,a i obrnuto,
Želim blaženi potop da u njega pobjegnem, da se u njegovom prostranstvu šćućurim,
Želim mržnje i ljubavi da se iskape u onaj trzaj i tren oka kad se riječju reći ne da.



Kako želim čovjeka, ljubavnika, pjesnika mirnog pogleda, zaboravljenog osmijeha,
Vrli mir u očima ,da zaboravim sve svoje tuge i kolebanja,
Da se prepustim svilenkastoj bolesti kao najljepšem snu,
Osmijeha zaboravljenog, ljubavnika, čovjeka, pjesnika,
zaboravljenoga..
Da odmorim duše od kolebanja i lažnih trzaja...
Želim da mi glava ostane između neba i svijeta kada moje oči zaklopljene dišu,
I da vrli moj me osmijeh zaboravljeni zaboravljenoga opčini,
Da se svi moji sati u sekunde pretvore koji miješaju stvarnost i sanjariju...
I da sakrivanje, sanjivanje postane svakidašnjica , Stvarnost...



Sanjarija da se u stvarnost preokrene i u sanjarijsko ruho odjene,
Želim da od tačkica neba svoju stvarnost oblikujem ili izoblicim,
I da osmijeh mog zaboravljenog bude moja tajna istina,
Koja živi i sanja.

23.04.2012.

Moja poezija pokleknuti neće

Moja poezija se zagledala u ljude,
Zadržala oko na planeti kikotanja i podrugivih podsmijeha,
Izvadila si oko malenom viljuškom velikih zubaca,
Da ne bi povratila vidom kezove.



Moja poezija upala u beznadežni šaht,
Mirnoga sela zagrajalih pacova,
Vještičarenjem krkljaju po smirenih izdaha ljudima,
Moja poezija izgubila njuh i istrgala si organ za čitanje.
Moja poezija raskrvarila emociju,
Pa sad izidana iz nje vaginom trepće,
Hoće kući, njoj.



Moja poezija sada transfuziju prima,
Anestezija ne štima i rima se kao prije ne nadima,
Ali moja poezija pokleknuti neće.

18.04.2012.

Mirne misli nemirnih odijeka

Kitnjasim rukama obavija talase zraka,
Želeći da dodirom obaspe težnju,
Za kojekakvom sluđenom maštarijom,
Onog vrpčastog tamo sna što pljušti,
I iskihava stvarnost...
Uporno.


Kiše stvarnost umorni kišni san,
Dok mu sazdanice u nosu ne poremete misli,
Da zapne traganjem i maštanjem,
Sve je teže gromko je izdahnuti,
Po ko zna koji put je tišti,
I iskihava stvarnost...
Bez usustajanja.



Pliva trncima kapi što,
Magično otvaraju nebeski bič da bi zdipio,
Još koji treptaj,
Još koji mrmljaj sna koji treba da prestane,
A zadatak mu da stvarnost izostane.
I iskihava stvarnost...
Uporno.

Sve teže je mimoići dan bez plastične mašte,
Što stvara besmisli koje su lakovane smišlju,
Neminovno zuri u propast koja se pritom i šepuri,
Kakva li čuda! Šepurenje propasti danju,
Sopstvene nesrazmjernosti u tijelu i duši,
I iskihava stvarnost...
Naočigled sporo.



Lukavstvu podliježe da zblati prisnost,
Iako je ona dio sna mada malo poljuljana,
Nema vijesti bez zamazane obijesti,
I trudi se da ubrza svoje težnje,
I iskiše već jednom stvarnost.



O zbog čega li je prostiranje snova tako bjesomučno,
U bijesu da podlegnu svijetu iznova neviđenu,
Kada mogu da se sprijatelje sa stvarnošcu (ne)suđenu.
Da im je da se sklisko spuste niz talase,
I nestanu tu stvarnost nestvarniju od sna.

26.01.2012.

Osjećaj ima riječi, I zato ih nemoj reći.

.

26.01.2012.

Vrijeme kreće u napad

Podsjetio me na vrijeme,

Na vrijeme ispod mene,

Koje je trunulo vremenski i sa smislom,

Kao što vremenom otuđeno vrijeme nosi svoje,

Stiješnjena srca maglovitih očiju,

I kao što svaka stvar je -

Grozničavo nesigurna kao i vrijeme,

Koje pljušti dojmom iluzije bezvremenskim,

U vremenu koje halapljivo otkucava,

Posljednje sekunde da ponizno stigne tačno na vrijeme.

Pokušavaju da budu vremena bezvremena, ali...

Ne uspijeva im.

26.01.2012.

Možda strah, a možda iluzija o strahu

Vodene niti mi sažuljale prijašnju vatru,
Žulja mi nerve i prijašnju dušnost,
A onda kako to obično biva,
Raskalašna otuđenost otrgne svu krvinju,
Te ostane Soda razrijeđena u mržnji.

Vrljaj i vrljaj sa svih besmislenih strana,
Iskapi sve nerazumnosti i zla banalnosti,
A kako to onda obično biva,
Euforija jednog besumnjivca će da iščupa,
Trn iz oka.


Iskipjeti žgaravicu namijenjenu meni drugih,
Nije lako kada ti se magle oči,
A kako to onda obično biva,
Maglom se povrate sve izgoretine,
Koje bjesomučno hrle tebi, i meni.

24.01.2012.

Relax

Svakim šumom svoga tijela,
Bih da povratim zaboravljene misli,
Osjećanja se  kradomice samo sanjaju,
I izgubljeni povik tijela ne zna više
Kamo da se izgubi.

Samo se bolni trzaji vraćaju unazad,,
Relaksacija gubitništva dobro odigrava svoju ulogu,
Opovrgnuta postojanja i životna uzrečica života,
Mahom odrađuju svoju posljednju...
Epizodu.


Stariji postovi






LOGO BLOGA

Futrola od spoljnih uticaja