Moj grad

Grad je plakao, Vidjevši ljude kako stalno besramno škilje, Dok drugi prebiru svoju bijedu, Grad se tresao, Ljudska kopita ne mare, Kleca zažareno pravda, Ali kud hrli? Grad je zaudarao, Glanc frustrirajućig lutaka izloga, Podsmijeh zaćutalih monstruma, Ljigavluk ljudskih hijena, Pjesme opustošjelih pjesnika, Duše na izmet… Grad je blejao, U kolone zapušene mase, Gdje rob…

Nastavi čitanje →

Fantastična Moja Ljubavna Pjesma

Želim ljubavnika, pjesnika, čovjeka pogleda mirnog, mirnog osvrta, Osjećaja željnog i previše jakog da ga ne može istopiti kad god poželi, a i kad ne želi. Želim sjaj beznađa koji mirno tetura u podzemlju, Želim nutrinu površine gdje mozak snabdijeva osjećajima,a i obrnuto, Želim blaženi potop da u njega pobjegnem, da se u njegovom prostranstvu…

Nastavi čitanje →

Moja poezija pokleknuti neće

Moja poezija se zagledala u ljude, Zadržala oko na planeti kikotanja i podrugivih podsmijeha, Izvadila si oko malenom viljuškom velikih zubaca, Da ne bi povratila vidom kezove. Moja poezija upala u beznadežni šaht, Mirnoga sela zagrajalih pacova, Vještičarenjem krkljaju po smirenih izdaha ljudima, Moja poezija izgubila njuh i istrgala si organ za čitanje. Moja poezija…

Nastavi čitanje →

Mirne misli nemirnih odijeka

Kitnjasim rukama obavija talase zraka, Želeći da dodirom obaspe težnju, Za kojekakvom sluđenom maštarijom, Onog vrpčastog tamo sna što pljušti, I iskihava stvarnost… Uporno. Kiše stvarnost umorni kišni san, Dok mu sazdanice u nosu ne poremete misli, Da zapne traganjem i maštanjem, Sve je teže gromko je izdahnuti, Po ko zna koji put je tišti,…

Nastavi čitanje →

Vrijeme kreće u napad

Podsjetio me na vrijeme, Na vrijeme ispod mene, Koje je trunulo vremenski i sa smislom, Kao što vremenom otuđeno vrijeme nosi svoje, Stiješnjena srca maglovitih očiju, I kao što svaka stvar je – Grozničavo nesigurna kao i vrijeme, Koje pljušti dojmom iluzije bezvremenskim, U vremenu koje halapljivo otkucava, Posljednje sekunde da ponizno stigne tačno na…

Nastavi čitanje →

Možda strah, a možda iluzija o strahu

Vodene niti mi sažuljale prijašnju vatru, Žulja mi nerve i prijašnju dušnost, A onda kako to obično biva, Raskalašna otuđenost otrgne svu krvinju, Te ostane Soda razrijeđena u mržnji. Vrljaj i vrljaj sa svih besmislenih strana, Iskapi sve nerazumnosti i zla banalnosti, A kako to onda obično biva, Euforija jednog besumnjivca će da iščupa, Trn…

Nastavi čitanje →

Relax

Svakim šumom svoga tijela, Bih da povratim zaboravljene misli, Osjećanja se  kradomice samo sanjaju, I izgubljeni povik tijela ne zna više Kamo da se izgubi. Samo se bolni trzaji vraćaju unazad,, Relaksacija gubitništva dobro odigrava svoju ulogu, Opovrgnuta postojanja i životna uzrečica života, Mahom odrađuju svoju posljednju… Epizodu.

Nastavi čitanje →